Zdravlje-primetimo ga tek kada ga izgubimo
Zdrav čovek ima hiljadu želja,a bolestan samo jednu-zdravlje.Mislim da ne postoji rečenica koja je tačnija od ove.Uvek sam znala šta se sve ljudima dešava i da nisu svi tako bezbrižni,ali nisam shvatala pravi smisao ove rečenice,sve dok letos to nisam osetila na sopstvenoj koži.
Krajem jula sam završila u bolnici.Bilo je to tako iznenada,jer nikad nisam bila bolešljiva;i zimska hladnoća mi nije mogla ništa.Zbog toga sam bila zaista uplašena,čak nisam bila u Beogradu.Pneumotoraks neki,nikad u životu nisam čula za tako nešto.Moj hirurg-lud,euforičan,više sam se plašila njega nego bolesti.Srećom,pa su me posle tri dana prebacili u moj rodni grad.Vukla sam se po intenzivnoj,odeljenjima,rendgenima,skenerima,posle dobila i upalu pluća,ali sada je dobro.Krajem avgusta sam izašla iz bolnice.Sve je dobro što se dobro svrši-volim da kažem.Kakve se sve stvari dešavaju,ja sam dobro prošla.Bila sam okružena decom koja su se borila za život,i lekarima koji su činili sve da to uspe.
Pročitala sam negde da je lično iskustvo najbolja škola,ali je školarina veoma skupa.Čini mi se da sam se promenila,da ranije nisam bila ista,da sam sada zrelija i ozbiljnija nego ranije.Shvatila sam da je sreća u malim stvarima,u jednom pogledu,osmehu,jednoj slatkoj reči.Najsrećniji dan u životu sam,za divno čudo,provela u bolnici.Rekli su mi da se stanje brzo poboljšava i da nema potrebe da se više brinem.Tog dana sam bila okružena ljudima koje najviše volim,što uživo,što preko telefona.Najlepše je bilo što je On ceo dan bio pored mene,zasmejavao me i ja sam mu se osmehivala kao nikad nikome.
Srećna sam na životu koji imam,na porodici,prijateljima;srećna sam i na tome što ne mogu da kupim svaku haljinu i cipele koje mi se sviđaju,što imam ljubavne jade.Volim da se smejem,da plačem-Jednom rečju,presrećna sam što živim.