Mon cher frere le Francais(Moj dragi brat francuz)
Sinoć sam se prvi put usudila...samo sam osetila jaku želju i eto.
Sad shvatam da ipak nije toliko teško kao što sam mislila.Nisam napisala ništa,samo sam se pitala da li će mi prepoznati ime.Plašila sam se da mu neće značiti ništa;plašila sam se da je zaboravio svoju polu-sestricu iz Beograda,Anu.
Ali,nije,setio se.Plakala sam od sreće,od stida,od strepnje,od silne želje da dođe ovde,da ga bar na kratko vidim.Čudno je,mnogo je čudno kada dođeš u kontakt sa nekim posle deset godina;ne znaš šta da ga pitaš,da li da staviš :), ili je to previše.Ali,brat je brat.Sama reč zvuči tako blisko i toplo,tako zaštitnički.
Imaš želju da odmah sve saznaš,da mu odmah sve napišeš,da kilometri nestanu.Kada bi Pariz bio pored Beograda,kao što je,na primer Pančevo.Pola sata,i već si tu.Kada bi francuski jezik bio kao hrvatski,da sve možeš da razumeš.Ali nije,niti će biti.On ne zna ni reč srpskog,a ja,iako ga učim već osmu godinu,francuski ne znam toliko dobro.Engleski je na pola puta....Porodica nam je data,a prijatelje sami biramo.
Živimo u različitim svetovima,ali u nama struji ista krv,imamo istog oca,nas je Bog povezao-mi smo brat i sestra.
Brat je brat i divno je imati brata,a još divnije imati dva,jednog mlađeg,sa kojim živiš,nervira te svakodnevno,ali ga beskrajno voliš,i jednog koji je u Parizu:)pozdrav
Autor endzylove — 11 Feb 2013, 22:58
Divno je imati brata!
To je posebna veza, da nikada ne budeš sam!
Autor nena58 — 11 Feb 2013, 21:09
"Ali,brat je brat.Sama reč zvuči tako blisko i toplo,tako zaštitnički."
Tako si me dirnula ovim tekstom.Zelim ti da se zblizis sa svojim bratom.
Autor sophia — 11 Feb 2013, 18:08
U pravu si roksana,jezik nije problem,znam engleski dobro,a sa francuskim se već osmu godinu mučim u skoli,ali sve je bolje i bolje.Zao mi je sto nisi bliskija sa bratom,ali šta ces,daleko je to,ali bice bolje valjda.:)
Autor endzylove — 11 Feb 2013, 17:05
Hvala 3msc i ja se nadam:)
Autor endzylove — 11 Feb 2013, 17:01
E, ovo me baš pogodilo. Ja imam polubrata u Nemačkoj kog nisam videla 12 godina. Taman smo se preko fb pronašli prošlog leta, ali je on prestao da se javlja.... Da ne dužim svoju priču, gledaj kako znaš i umeš da uspostaviš kontakt, jezik neće biti barijera, sigurna sam!
Autor roksana — 11 Feb 2013, 16:38
Veoma lepo! Malo njih skupi snagu da tako nešto uradi, posebno ako je porodica zavađena. Divan je osećaj kad imaš brata, kad ste bliski i možete o svemu da razgovarate. Da savetujete jedno drugog, može sve to i sa sestrom, ali sa bratom je posebno. Nadam se da ćete uspeti da se zbližite.
Pozdrav! (:
Autor 3msc — 11 Feb 2013, 15:28
Razdvojenost od onih koje voliš je veoma teška.Neki ljudi jednostavno izađu iz našeg zivota i ostanu nam samo u srcu.pozdrav:)
Autor endzylove — 11 Feb 2013, 14:25
Drago mi je,da si se usudila i da je doslo do lepog iznandjenja.
Imala sam priliku da upoznam decka koji je do svojih dvadeset godina tragao za ocem u Srbiji.Napustio je Francusku i nastanio se u Srbiji.Otac ga nije prihvatio kao sina,ali je zato on zavoleo narod i mislim da je ostao tamo? Mada,francuzi iako su podosta sentimentalni,gledaju prvo svoj interes....Mozda je drugacije sa onima u kome tece i neka druga krv,al' dovoljno sam sa njima da ih poznajem.
pozdrav.
Autor lora1 — 11 Feb 2013, 10:54